17. RUJNA 1991. – PAD SARVAŠA
Na današnji dan prije 35 godina Sarvaš je pao nakon višednevnih napada
17. rujna 1991. godine jedan je od najtežih datuma u novijoj povijesti Sarvaša. Nakon tjedana napetosti, granatiranja i borbi, snažan oklopni napad JNA i srpskih snaga doveo je do povlačenja hrvatskih branitelja iz sela prema Nemetinu.
Sarvaš je tijekom ljeta 1991. postao jedno od važnih isturenih mjesta obrane Osijeka. Njegov položaj, na pravcu prema Bijelom Brdu, Dalju i Aljmašu, imao je veliko vojno značenje jer se nalazio na prilazu istočnom dijelu Osijeka.
Početak borbi
Prvi veliki napadi na Sarvaš počeli su početkom kolovoza 1991.
2. kolovoza napadnut je Sarvaš iz smjera Bijelog Brda, a obrana sela pojačana je pripadnicima 3. brigade ZNG-a iz Nove Gradiške i Slavonskog Broda.
Unatoč napadima, Sarvaš je tada još ostao pod hrvatskim nadzorom.
Tijekom kolovoza situacija se sve više pogoršavala. Sarvaš je postao jedna od prvih crta obrane Osijeka, a napadi na selo i okolne položaje postajali su sve učestaliji.
Dana 29. kolovoza JNA i srpske snage otvorile su paljbu po Sarvašu iz smjera Bijelog Brda, dok su istodobno napadani i drugi položaji oko Osijeka.
17. rujna – dan pada Sarvaša
Nakon gotovo mjesec i pol borbi, 17. rujna 1991. uslijedio je snažan oklopni napad.
JNA i srpske snage napale su područje Sarvaša, a hrvatske obrambene snage, suočene s nadmoći oklopa i teškog naoružanja, povukle su se prema Nemetinu.
Toga dana istodobno su se odvijale velike borbe za osječke vojarne. Hrvatskim snagama pao je u ruke važan kompleks Bijele vojarne i Poligona C, čime je JNA izgubila svoja glavna uporišta unutar Osijeka.
Povlačenje branitelja iz Sarvaša nije značilo kraj borbi za Osijek. Naprotiv, Sarvaš je nakon toga ostao pod okupacijom, dok su se borbe i granatiranje šireg osječkog područja nastavili.
Što je uslijedilo?
Nakon okupacije nesrpsko stanovništvo bilo je protjerano, a Sarvaš je pretrpio velika ratna razaranja.
Posebno teško stradala je župna crkva Rođenja sv. Ivana Krstitelja. Crkva, izgrađena 1774. godine, tijekom rata je teško oštećena i srušena.
Prema IKA-i, u svibnju 1998. Sarvašani su se vratili u ruševine crkve i tada ponovno pronašli veliko crkveno zvono. Nakon više od sedam godina njime je ponovno označeno podne.
Povratak nakon mirne reintegracije
Sarvaš je, kao dio hrvatskog Podunavlja, ostao izvan ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske sve do završetka procesa mirne reintegracije.
Dana 15. siječnja 1998. završila je mirna reintegracija Hrvatskog Podunavlja i područje je vraćeno u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Time su stvoreni uvjeti za povratak prognanika i obnovu njihovih domova.
U Sarvašu je tako nakon gotovo sedam godina započeo novi život – povratak stanovnika, obnova kuća, infrastrukture i župne zajednice.
KRONOLOGIJA – OD PRVIH NAPADA DO POVRATKA
2. kolovoza 1991.
➡️ Napad na Sarvaš iz smjera Bijelog Brda. Hrvatska obrana zadržava selo.
Kolovoz 1991.
➡️ Sarvaš postaje važna prva crta obrane Osijeka.
29.–31. kolovoza 1991.
➡️ Pojačani napadi i granatiranje Sarvaša i okolice Osijeka.
17. rujna 1991.
➡️ Nakon snažnog oklopnog napada JNA i srpskih snaga Sarvaš pada. Hrvatski branitelji povlače se prema Nemetinu.
1991.–1998.
➡️ Razdoblje okupacije, progona stanovništva i ratnih razaranja.
15. siječnja 1998.
➡️ Završava mirna reintegracija Hrvatskog Podunavlja. Sarvaš se vraća u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske.
1998.
➡️ Počinje intenzivniji povratak stanovnika i obnova Sarvaša.
SARVAŠ DANAS
Danas je Sarvaš ponovno dio Osijeka i mjesto u kojem se živi, radi i gradi budućnost. Ali 17. rujna ostaje datum koji treba sačuvati u lokalnom sjećanju – dan koji podsjeća na ljude koji su branili selo, na stanovnike koji su morali napustiti svoje domove i na godine koje su uslijedile do povratka.
Povijest Sarvaša nije samo priča o jednom danu i jednom padu. To je priča o napadu, obrani, okupaciji, progonu, čekanju, povratku i obnovi.
35 godina poslije, Sarvaš pamti.
Sarvas.info – Prvi i jedini web o Sarvašu.
